petak, kolovoz 20, 2010
Dan je tako radostan
Sunce nosim na dlanu
Kao što sam nekada tebe
Vjetar me nosi
Osjećam ruke u kosi
Koje su me nekad grlile
Ptice pjevaju
Raspoznajem te tonove
Kao da mi govore
Da još uvijek me voliš..
ponedjeljak, srpanj 26, 2010
Srce mi žudnjom gori
Nedostaje mu tvoja blizina
U meni kao da se stijena lomi
Sve postaje krš i praznina
Oči mi tužne i pospane
Postaju izvori novih suza
Još uvijek se nadaju pogledu od tebe
Još uvijek ih prožima tuga
Misli moje i razmišljanja
Prate trag ljubavi bez nade
Dio su mog svakodnevog života
Što mi sreću uporno krade
Naposljetku i pjesme moje postaju preteške
Previše je u njima žudnje
Sve ionako već rečeno je
Bez imalo sumnje
ponedjeljak, svibanj 24, 2010
Potisnute emocije
Danas mi ništa ne možete
Sve više vjerujem da još postoje
Putevi kojima nismo hodali
Moja nada i ja..
Nakon zatvorenih tisuće vrata
Još ih barem toliko otvorenih ima
Nekako govori mi doktrina
I nije lažna, vjerujem..
Danas riječi frcaju iz mene
Od toliko njih stvara se mrlja na papiru
A ja sam i dalje u svom điru
Ne posustajem..
Izašao sam iz kože nesretnika
Nakon godina posrtaja
Napokon imam izbor, barem dva
I sretan sam..
Da barem ovaj početak nikad ne postane kraj
Da mi ova nada čvrsto skoči u zagrljaj
I ne odvaja se
Baš kao nekada ti..
Za ljubav shvatio sam nema pravila
Ona je kao as u kartama
I zato idem All-in
Za ljubav.
utorak, svibanj 18, 2010
Karta bez datuma i odredišta
Stisnuta u jednoj ruci, a u drugoj kofer
Odlazim na put za nigdje
Možda ti se i javim dok stignem,
Mada ne obećajem..
Jedino što bih volio znati
Da li ti dok ovo čitaš sjaje oči,
Ili si već odavno zaspala sa ovom proljetnom noći
Ali ni to me ne može zaustaviti
Kao ni sama pomisao da ću zauvijek nestati
Iz tvojeg života i ovog grada
Oh draga..
Požurujem korake
Slijedim lampe što svijetle i odaju moje pute,
A srce tuče, sve jače tuče
K tebi me natrag vuče
Da te barem nikad nisam zavolio
Da ti barem nikad nisam prišao,
Pomislih..
Dolazim na peron, vlakovi me čekaju
Biram kojim ću
I biram onog koji najdalje ide
Kojim me nećeš stići
Kojim ću zauvijek otići
Pokušavam zaspati naslonjen na staklo kupea
Dok pogledom gasim zadnja svjetla našeg grada
Oh falit ćeš mi draga,
Faliti..
ponedjeljak, travanj 12, 2010
Tražim u sebi samo nekoliko riječi
Bez puno razmišljanja i emocija
Suvišnih zareza, spajanja i razdvajanja
Ali ponekad sam izražajno prazan
Kao da me napustila inspiracija
Kao da me guši niz besadržajnih konotacija
Ponekad tako baš kao i sada
Znam izgubiti riječi u prolazu razmišljajući
Zašto sam snove jeftino izdao
A nikad zato nisam ni lipe platio
Grize me krivnja i bojazan, ali ne marim previše
Jer u zadnje vrijeme nisu samo riječi strane za mene
Strano mi je pomalo sve što me okružuje
Ali iskreno još me manje briga za to
Jer ja sam bio i ostao inkognito
ponedjeljak, ožujak 22, 2010
Kiša se sprema
Oblaci ljutnju ne kriju
A jorgovani mirišu
Rugaju se proljeću
Leptiri i pčele
Kao djeca se vesele
Oprašit će vrtove
I razveseliti livade
Jutarnje sunce polako se skriva
Iza sivih oblaka
Sramežljivo katkad zaviri
Malo pogleda pa opet zažmiri
Prve kapljice spuštaju se
Na ulice i krovove
Dok vrabac na grani osluškuje
Probrane tonove
Miris proljeća to širi se
Ulazi u domove
Provlači se kroz prozore
I jedno vrijeme tu ostat će
srijeda, ožujak 17, 2010
petak, veljača 26, 2010
Dok kazaljke u istom ritmu kruže
Tužnim pogledima gasimo zvijezde
Ne gledamo se, ne pričamo
Samo razmišljamo..
Istovremeno,
Skupljamo sve te neizgovorene riječi,
Skrivene poglede
U nadi da ih zamjenimo za ljubav,
Za dodire,
Zar to nije dovoljno za oboje?
Kako se zvijezde postepeno gase
Sve si mi manje vidljiva
U tami, gubiš se
A ja ostajem bez daha
Čeznem da poljubiš me.
I bliskost naša nehotice bježi od dodira
Ne mogu te poljubiti
A da te ne doživim očima
Izgovorila si i nestala
Iz mojih nadanja, misli i stihova,
Jednostavno rečeno...zabluda.
nedjelja, prosinac 20, 2009
Noć je
Jedna ura odmiče i ti si zaspala
Bdijući kraj prozora
Čekajući me dal ću doći
Tuga u meni noćas me odvukla
Daleko na naša zgarišta
Između tvojeg i mojeg srca
Tražio sam razloge i svoj mir
Vjerujem da ćeš razumijeti zašto nisam došao
Svoju bol ne bih mogao sakriti
Tvojih očiju ne bi se mogao napiti
A drugo me noćas ne bi podiglo
Doći ću ti ipak jedne noći
Kada će mjesečina rasvjetliti mi put
Ostavit ću ljubav posvud
Poljubit ću te u čelo i potiho otići
Tvoji snovi potom će me stići
I znat ćeš da sam bio tu
petak, studeni 20, 2009
Danas sam poželio biti sretan
Ni manje ni više kao sretan Božić
I ništa mi drugo nije važno
Možda da si tu i zagrliš me snažno
Ali ova želja ionako nije ostvariva
Tek je prazan prostor za moja sjećanja
Sjećanja koja me više ne uzbuđuju
Jer danas mi druge žene poziraju
Ionako ne zanima me što je s druge strane objektiva
Ali me zanimalo dok si moja bila
To moram javno priznati..
Bez obzira na sve
U zadnje vrijeme koči me inspiracija
A danas kao da je neka iznimka
Pa sam poželio biti sretan
Ni manje ni više kao sretan Božić
srijeda, listopad 28, 2009
Da li ti se ikad dogodilo da ugledaš nešto i zastaneš
Trepneš očima i padneš na koljena
Kao sunce usred kiše tada svaneš
I pitaš se dal’ je sve to istina
I sve je najedanput tako lijepo i slatko
Eh kad bih tada mogao zaustaviti vrijeme
I gledati te svaki dan barem malko
Da li te je ikad itko pogledao i zaledio
Ma ima da se u istom trenu smrzneš
Ne znam da li sam se radi toga toliko zaljubio
Ali i iz najvećeg sna ima da se trzneš
Ima toga još, ali sve ostalo tajna je
Možda ću vam je jednog dana i otkriti
Bilo kako bilo, ali ipak volim je najviše
I toliko o mojoj najdražoj komediji
srijeda, listopad 21, 2009
Biti prvi ili posljednji
Često se pitamo u sebi
Iako nije isto
Radi se o trenutku prolaznosti
Prolaze dani, a i godine
I sve što je ljepo dugo ne traje
Mladost sve je bljeđa
Ostaju samo uspomene
Kada bi znali osjetiti
Kada stati, a kada krenuti
Lakše bi podnjeli
Bolni trenutak prolaznosti
Sreća i ljubav kad bi trajali
U našem svijetu realnosti
Nebi se tako često pitali
Radi li se o trenutku prolaznosti
I zato,
Želio bih zaustaviti
Ovaj trenutak prolaznosti
Zaspati u iščekivanju
I probuditi se u vječnosti